fbpx

Nacionalni park Butrint

Butrint je stari albanski grad, nekada deo rimskih i grčkih kolonija, a danas još jedan od lokaliteta u Albaniji uvrštenih u UNESCO listu svetske baštine. Ovaj očaravajući lokalitet priča priču dugu milenijumima kroz ostatke civilizacija koje su ovde nekada cvetale, uključujući Grke, Rimljane, Vizantince i Mlečane. Sa dobro očuvanim helenističkim teatrom i ranohrišćanskim krstionicama, Butrint pruža jedinstveno putovanje kroz istoriju.

Ono što Butrint čini još posebnijim jeste njegova lokacija u okviru nacionalnog parka, koji kombinuje kulturni značaj sa prirodnim lepotama. Smešten na jugoistočnom vrhu poluostrva kod Ksamila, Butrint se nalazi između Jonskog mora i Butrintskog jezera. Ovaj strateški položaj često ga opisuje kao mikrokozmos koji se organski razvijao vekovima.

Butrint Nacionalni park
Butrint

Istorija Butrinta

Najraniji tragovi naseljavanja na Butrintskom poluostrvu potiču iz bronzanog doba. Od 8. veka pre nove ere, grad je bio pod uticajem helenističke kulture. U pisanim izvorima prvi put se pominje kao grad Buthrotum dva veka kasnije. Tada je bio naseljen grčkim plemenom Haona, čija je prestonica bila u obližnjem gradu Feničiju.

Tokom helenističkog perioda, Butrint je bio važna luka i trgovački centar sa utvrđenim akropoljem, gde je živelo oko 10.000 ljudi. Grad je imao samoupravu i čak je izdavao svoje zakone, čime je dobio status grčkog polisa.

U 44. godini pre nove ere, Butrint je postao rimska kolonija, što je označilo početak njegovog značajnog širenja. Rimljani su isušili okolne močvare i proširili grad prema južnoj obali kanala Vivari. U ovom periodu izgrađen je i akvadukt, kao i most za dopremanje vode sa izvora udaljenog četiri kilometra.

Tokom pada Rimskog carstva, gradske zidine su dodatno ojačane zbog pretnje od barbarskih invazija. U 6. veku, Butrint postaje sedište biskupije i mesto izgradnje prvih hrišćanskih objekata. Međutim, grad je kasnije doživeo pad zbog poremećaja trgovačkih puteva, visokih poreza i opasnosti od napada tokom seobe naroda.

Nakon perioda napuštenosti, Butrint je ponovo naseljen u 9. veku, pod vizantijskom vlašću. Tokom kasnog srednjeg veka, usled porasta nivoa okolnih voda, grad je skoro potpuno napušten, ali je zadržao strateški značaj.

U 14. veku, Butrint pada pod vlast Republike Venecije, koja ga je koristila kao uporište za kontrolu plovidbe u Korintskom prolazu. Venecijanci su dodatno ojačali njegove fortifikacije, uključujući izgradnju Trouglaste tvrđave južno od kanala Vivari. Krajem 18. veka, osmanski vladar Ali-paša Tepelena renovirao je staru tvrđavu kod ušća kanala, koja nosi njegovo ime.

Butrint, priroda, albanija

Arheološka istraživanja

Prva zabeležena istraživanja Butrinta izvršio je Kirijako iz Ankone 1435. godine, koga mnogi smatraju “ocem arheologije.” Međutim, pravo otkriće ovog lokaliteta dogodilo se pet vekova kasnije, kada je italijanski arheolog Luiđi Marija Ugolini započeo iskopavanja 1928. godine, koja su trajala do 1943. godine.

Kako posetiti Butrint

Butrint je udaljen oko 20 kilometara južno od Sarande, a do njega se može stići čestim autobusima koji prolaze kroz Ksamil. Putovanje traje oko 45 minuta i košta 100 leka (avgust 2024). U Sarandi autobusi polaze sa raskrsnice ulica Rruga Mithat Hoxha i Rruga Jonianët, dok u Butrintu staju kod parkinga ispred ulaza u arheološki kompleks.

Za još detalja o letovanju u Albaniji kliknite na neki od linkova u nastavku: